Slabi se uzdaju u Boga

Pripremio: fra Robert Crnogorac

Srijeda, 13. srpnja 2011.

Dragi slušatelji duhovne riječi, na slici milosrdnog Isusa stoji natpis: „Isuse, uzdam se u Te.“ Taj natpis je sam Isus želio. Isus želi da Mu kažemo: Isuse, uzdam se u Te. Što nam na tom putu uzdanja u Isusa pomaže a što smeta? Sjetimo se Pavlovih riječi: „Kada sam jak onda sam slab, a kada sam slab onda sam jak.“ Iz te Pavlove izjave vidimo da se jedino slabi uzdaju u Isusa. Kada god gledamo na ono gdje smo jaki, tada tu ne očekujemo pomoć od Boga. Tu nam Bog ne može pomoći. Jedino kada u životu gledamo na svoje slabosti tada smo otvoreni za Boga. Upravo tu gdje smo slabi tu očekujemo od Boga pomoć. I tu nam Bog može prići i pomoći. Tu Bog može djelovati. I to na koncu može uspjeti, a nama osobno sve to pomaže, da ostanemo to što i jesmo, slaba i nemoćna stvorenja koja svu svoju nadu polažu u Boga. Tako se nećemo hvaliti, nego svu hvalu pripisivati jedino Bogu. A upravo je to ono što Bog očekuje, da budemo realni, a to znači ponizni. Da ne lažemo. Da ne krademo. Da ne pripisujemo sebi ono što nije naše i što mi nikada i ne možemo ostvariti. Držim da je to jedan od razloga zašto Bog preko nas ne može činiti čuda koja želi činiti, jer nismo spremni svu hvalu Njemu pripisati i jer smo u opasnosti da nešto od toga prisvojimo sebi, svojim zaslugama i tako postanemo oholi i upadnemo u grijeh. Tako možemo razumjeti Pavlove riječi: „Još ću se više hvaliti svojim slabostima da se Kristova snaga nastani u meni.“ Blago nama ako to razumijemo. Blago nama kada gledamo na svoju slabost i svu svoju nada polažemo u Boga. Tada Bog može djelovati i proslavljati se. A na koncu će onda On i nas proslaviti. Jednino On to može učiniti. A on to tako žarko želi. Bog nas blagoslovio da to možemo razumjeti i prihvatiti. Amen.